Dug nije samo fiskalno pitanje: novi UNDP izvještaj ukazuje na rodne posljedice suženog fiskalnog prostora

Novi UNDP izvještaj “Who Pays the Price? Gender Inequality and Sovereign Debt” donosi važno razvojno upozorenje: javni dug i njegovo servisiranje nisu samo pitanje fiskalne stabilnosti, već i pitanje rodne ravnopravnosti, pristupa uslugama, kvaliteta zaposlenja i dugoročnog ljudskog razvoja. Izvještaj je izrađen u okviru UNDP-ove inicijative EQUANOMICS, a zasniva se na analizi podataka iz 85 zemalja u razvoju u periodu od 1990. do 2022. godine.

Nalazi pokazuju da rastući teret servisiranja duga posebno pogađa žene. Kada zemlje pređu iz umjerenog u visoki nivo servisiranja duga, stopa zaposlenosti žena kratkoročno pada za 6,3%, što odgovara procjeni od 55 miliona izgubljenih ženskih radnih mjesta. Dugoročno, uz kumulativne efekte, pad može doseći 10,6%, odnosno 92,5 miliona radnih mjesta. Istovremeno, prihodi žena po glavi stanovnika smanjuju se za 17%, dok se prihodi muškaraca ne mijenjaju u istoj mjeri.

Izvještaj posebno naglašava da se fiskalni pritisak ne zaustavlja na budžetskim linijama. Kada se javna sredstva preusmjeravaju na otplatu duga, smanjuje se prostor za ulaganja u zdravstvo, socijalnu zaštitu, obrazovanje i sisteme brige. Posljedice su vidljive i u javnom zdravlju: prema nalazima izvještaja, visoko servisiranje duga povezano je s dugoročnim povećanjem maternalne smrtnosti za 32,5%, odnosno sa 67 dodatnih smrtnih slučajeva majki na 100.000 živorođenih.

Ova analiza je važna jer pokazuje mehanizam kroz koji se fiskalna ograničenja pretvaraju u društvene nejednakosti. Kada se smanjuju javne usluge, teret brige se vraća domaćinstvima, a žene i dalje preuzimaju najveći dio neplaćenog rada. To utiče na njihovo vrijeme, sigurnost, prihode, mogućnost formalnog zaposlenja i napredovanja. Drugim riječima, dug se ne plaća samo iz budžeta; često se plaća i kroz ženski rad koji ostaje nevidljiv, neplaćen ili potcijenjen.

Za Bosnu i Hercegovinu, izvještaj ne predstavlja direktnu procjenu stanja, ali nudi važan analitički okvir za razumijevanje zašto ekonomske politike moraju uključivati rodnu perspektivu. Upravo tu se nalazi direktna veza s radom kroz Forum žena za razvoj (Women Forum for Development – WF4D). WF4D predstavlja prostor u kojem se globalne razvojne rasprave mogu prevesti u lokalni politički dijalog, zagovaranje i praktična rješenja u oblasti ekonomskog osnaživanja žena, tržišta rada, brige i rodno odgovornog upravljanja.

Nalazi izvještaja dodatno potvrđuju značaj tri pravca rada koja su već u fokusu WF4D-a. Prvi je dostojanstven rad, jer žene u uslovima ekonomskog pritiska ne izlaze samo iz zaposlenja, već često prelaze u nesigurnije, slabije plaćene i manje zaštićene oblike rada. Drugi je ekonomija brige, jer smanjenje javnih usluga povećava neplaćeni rad u domaćinstvima, pri čemu žene najčešće apsorbuju najveći dio tog tereta. Treći je rodno odgovorno ekonomsko upravljanje, posebno u decentralizovanom fiskalnom kontekstu BiH, gdje odluke na lokalnom, kantonalnom i entitetskom nivou direktno utiču na pristup uslugama, zapošljavanje i ekonomske mogućnosti.

U tom okviru, Pečat rodne ravnopravnosti (Gender Equality Seal – GES) djeluje kao važan komplementarni mehanizam. Dok WF4D jača dijalog, koalicije i javne politike, GES podržava institucije i organizacije da rodnu ravnopravnost ugrade u svoje unutrašnje sisteme, procedure zapošljavanja, napredovanja, upravljanja i pružanja usluga. Takav pristup je posebno važan u vremenima ekonomskog i fiskalnog pritiska, kada postoji rizik da se postignuti standardi smanje ili potisnu u drugi plan.

UNDP izvještaj jasno poručuje da održivost duga ne smije biti posmatrana odvojeno od zaposlenosti, ljudskog razvoja i rodne ravnopravnosti. Preporuke uključuju rodno odgovorno upravljanje dugom, zaštitu ključnih socijalnih izdvajanja, ulaganje u ljude i sisteme brige, te šire reforme globalne finansijske arhitekture koje bi zemljama omogućile veći fiskalni prostor za razvoj.

Ključno pitanje za javne politike, uključujući i one u Bosni i Hercegovini, nije da li fiskalne odluke imaju rodne posljedice. Imaju ih. Pravo pitanje je da li sistemi mogu te posljedice prepoznati na vrijeme i ispraviti ih kroz bolje podatke, odgovornije budžetiranje, snažnije institucije i ulaganja u usluge koje omogućavaju ženama da ravnopravno učestvuju u ekonomiji i odlučivanju.

Puni izvještaj “Who Pays the Price? Gender Inequality and Sovereign Debt” dostupan je na stranici UNDP-a.